Svaštaroid

Hoće li banane opstati?

Banane sorte kavendiš danas su najzastupljenije na svetu. Međutim, do pedesetih godina prošlog veka to nije bio slučaj. Primat su preuzele kada je dominantnu sortu Gros Michel napala panamska bolest. Mada su se kavendiš banane u tom trenutku pokazale kao otpornije, u današnje vreme gljivica koja izaziva panamsku bolest evoluira tako da bi uskoro mogla da uništi ovu sortu kojoj je pre više od pola veka dala primat.

Nije lako utvrditi gde i kada su ljudi počeli da uzgajaju ovo danas pristupačno voće, ali je izvesno da se banane konzumiraju hiljadama godina i da su prve plantaže bile u jugoistočnoj Aziji i Okeaniji. Iz Papua Nove Gvineje i Filipina banane su se širile po tropskim krajevima, a u Indiju, Južnu Ameriku i Kinu su stigle pre nego u Evropu. Oni retki pojedinci koji su pre nove ere dolazili u kontakt sa tropskim voćem, nisu ostajali ravnodušni. Tako je zabeleženo da je u četvrtom veku pre nove ere u svojim pohodima u Indiji Aleksandar Veliki primetio banane, a jedan rod ovog voća dobio je ime po ličnom lekaru rimskog imperatora Oktavijana Avgusta, Antonijusu Musi koji je u prvom veku pre nove ere uzgajao banane.

Ime banana se na engleskom jeziku u štampanim izvorima pojavljuje tek u 17. veku, a poteklo je od gvijenskog naziva banema. Dva veka ranije banane su u Evropu doneli portuglaski moreplovci iz zapadne Afrike, a kada je u 18. veku italijanski fratar Ilarion Bergamski stigao na Karibe divio se izobilju ovog voća. Uprkos neobičnosti i pažnji koju su privlačile, banane su se na kolonijalnim plantažama često sadile ne zbog njih samih već kako bi svojim lišćem štitile druge useve poput kafe ili bibera.

Foto: Freepik

Banane nisu uvek bile žute i ukusne kao danas. Uglavnom su imale zelene ili crvene plodove i teško je bilo jesti ih nekuvane. Ali, Jamajčanin Žan Fransoa Poudžo je u prvoj polovini 19. veka primetio jedno stablo koje je imalo žute plodove koji su ukusni u sirovom stanju. Tako je odlučio da uzgaja ovu sortu. Ubrzo preko Kariba žuto voće stiže i u Sjedinjene Američke Države gde postaje prava poslastica koja se jede sa tanjira koristeći nož i viljušku.

Otprilike u isto vreme baštovan iz Velike Britanije Džozef Pakston, veliki ljubitelj egzotičnih biljaka, nekako je došao do banana sa Mauricijusa. Počeo je da uzgaja ovo voće dodelivši sorti ime Musa Cavendishii po vojvodi Vilijamu Kavendišu kod kog je radio. Sortu je botanički opisao a za svoj rad i uspešno uzgajanje dobio je medalju na sajmu Kraljevskog hortikulturnog društva. Kada je pedesetih godina prošlog veka gljivica Fusarium oxysporum f.sp. cubense koja izaziva panamsku bolest, napala do tada dominantnu sortu, uzgajivači su se masovo okrenuli kavendiš bananama zbog njihove otpornosti.

Međutim, gajenje samo jedne sorte pored očiglednih prednosti ima i mane, a niska genetska raznovrsnost čini je podložnom brojnim bolestima. Kako je gljivica evoluirala, sada napada i ovu sortu što dovodi dobar deo proizvodnje banana u opasnost jer nema druge sorte koja bi trenutno mogla tako lako da je zameni i popuni tržište. Zato istraživači širom sveta ulažu napore u genetska i druga istraživanja kako bi spasila kavendiš banane ali i kako bi razvili nove modele za uzgajanje ovog voća.