Aktuelno

Možemo li bez palminog ulja?

Ulje koje se dobija iz plodova palme vrste Elaeis guineensis kroz istoriju je pokazalo neke prednosti u odnosu na druge vrste biljnog ulja. Visokog je kvaliteta, sa niskim ulaganjima je moguće dobiti velike prinose i poboljšava osobine mnogim proizvodima, od hrane do kozmetike. Međutim, jedan je od proizvoda sa najmračnijim stranama, a svi ga koristimo.

U pojedinim afričkim i azijskim zemljama palmino ulje se od davnina koristi u kuvanju. U SAD se na ovaj način ne koristi uopšte, ali ga ima u 50 odsto svih proizvoda (od karmina do sladoleda). Pored ovih upotreba, u nešto manjoj meri se koristi i kao biogorivo, prvenstveno u zemljama Evropske unije. Svaki stanovnik sveta godišnje konzumira u proseku oko osam kilograma ovog ulja.

Palme iz kojih se dobija ulje uspevaju u tropskim krajevima sa vlažnim uslovima i dosta sunčeve svetlosti, a najpogodnije lokacije za uzgajanje se nalaze oko ekvatora. Kako bi se obezbedio prostor za uzgajanje, krče se ogromne površine što ugrožava brojne vrste (pre svega sumatranskog orangutana), a često se šume i spaljuju što dovodi do oslobađanja značajne količine ugljen-dioksida.

Sumatranski orangutan, foto: Wikimedia commons

Najveći proizvođači palminog ulja su Malezija i Indonezija, a čak su ih u tome podstakli i Svetska banka i Međunarodni monetarni fond kako bi ekonomija rasla i smanjilo se siromaštvo. Međutim, ova proizvodnja nanosi veliku štetu planeti, a često je praćena i veoma lošim uslovima rada, kršenjem ljudskih prava, izloženošću štetnim pesticidima i zlostavljanjem.

U 2020. godini je na svetu proizvedeno oko 73 miliona tona palminog ulja i došli smo do tačke u kojoj je nemoguće odreći ga se u potpunosti. Čak bi bilo i štetno jer bi se onda uzgajale druge biljke iz kojih se dobija ulje a za čiji su uzgoj potrebne veće površine. Međutim, važno je poboljšati sertifikaciju koja bi potvrdila da se ulje dobija na održiv način i koristiti samo proizvode koji imaju ovakav sertifikat.

Dok je u prehrambenim i kozmetičkim proizvodima teško naći potpunu zamenu, preovladava mišljenje da upotreba palminog ulja kao bigoriva mora da se zaustavi. Ako uzmemo u obzir emisije gasova sa efektom staklene bašte koji nastaju zbog uzgajanja palmi, posledice su veće nego da vozimo auto na benzin. Zbog biogoriva Evropska unija je najveći uvoznik palminog ulja posle Indije i Kine (iako ga za razliku od njih ne koristi u ishrani), a njegovim korišćenjem stvara štetne emisije na račun drugih zemalja jer gasovi se oslobađaju daleko od teritorija evropskih država, na plantažama koje svakog dana rastu.