Aktuelno

Vek od otkrića Tutankamonove grobnice

Prošlo je tačno stotinu godina otkad je ekspedicija predvođena engleskim egiptologom Hovardom Karterom u Dolini kraljeva naišla na kamen za koji će se ispostaviti da je deo stepenika koji vodi u danas najčuveniju faraonsku grobnicu. Svakako Tutankamon koji je u trenutku smrti imao verovatno manje od 20 godina i koji je vladar postao u detinjstvu, nije bio najznačajniji faraon Starog Egipta. Ipak, splet okolnosti je učinio da grobnica, koju nije imao vremena da planirano uredi kao ostali vladari, u dvadesetom veku ostane najbolje očuvana i kao takva uvid u život i smrt egipatskih vladara u 14. veku pre nove ere.

Gotovo 3500 godina nakon smrti mladog egipatskog faraona, engleski grof od Karnavorna, Džordž Herbrt, nakon teže saobraćajne nesreće zime provodi u Egiptu gde počinje da ga privlači egzotična prošlost ove zemlje. Ubrzo postaje i sponzor iskopavanja grobnica u okolini Tebe i angažuje Kartera, a 1914. godine dobija dozvolu za rad u Dolini kraljeva. Te 1922. godine grof donosi odluku da to bude poslednja godina kada će davati svoja sredstva za istraživanja jer nije bio najzadovoljniji rezultatima. Tutankamonove grobnice još uvek nema na vidiku. A onda, 4. novembra dobija Karterov telegram u kom piše “Konačno smo došli do divnog otkrića u Dolini, veličanstvene grobnice”.

U narednih 20 dana članovi ekspedicije su uspeli da otkopaju čitavo stepenište što ih je dovelo do vrata sa hijerogliskim pečatom koji je pripadao Tutankamonu. Karter je uspeo da otvori vrata i uz pomoć sveće je ugledao čitavo bogatstvo. Još uvek nije sa pouzdanošću mogao da kaže da je reč o grobnici ali je bilo jasno da je ovo mesto vekovima odolevalo pljačkašima. Dalja istraživanja su ga dovela i do same pogrebne komore sa sarkofagom Tutankamona, a predmete je procenjivao i pažljivo katalogizirao gotovo čitavu deceniju i ustanovio da ih ima oko pet hiljada.

Fotografija Tutankamonove grobnice koju je snimio Hari Barton 1923. godine, foto: Wikimedia commons

S obzirom da je veliki posao bio pred njim, Karter je tražio pomoć Metropoliten muzeja čiji je tim bio angažovan u blizini. Ova ustanova mu šalje nekoliko ljudi, među kojima su arheolog Artur Mejs i fotograf Hari Barton, dok mu egipatska vlada pozajmljuje hemičara Alfreda Luksa koji je bio ekspert za analizu egipatskih predmeta.

Tutankamonova grobnica je “isplivala” u specifičnom trenutku egipatske istorije. Naime, početkom 20. veka Egipat je još uvek bio britanska kolonija. Zvanično su zemljom vladali monarsi iz dinastije Muhameda Alija Egipatskog, ali u stvarnosti vlast je imao engleski konzul. Takođe, egipatsku vladu koju je on nadgledao činili su u velikoj meri Britanci. Kako je arheologija bila u punom zamahu, a sa razvojem nauke rasla je i želja za upoznavanjem egzotičnih svetova prošlosti, u zemlji su se sprovodila brojna arheološka istraživanja koja su finansirali britanski kolekcionari i dobrostojeći ljudi, ali i muzeji. Nesumnjivo, cilj im je bio da deo dragocenih predmeta uzmu za sebe a polovina je morala biti predata Egipatskom muzeju u Kairu i Službi za antikvitete koja je bil deo tamošnje vlade. Nezavisnost je nakon revolucije Egipat stekao upravo u godini kada je pronađena Tutankamonova grobnica pa mnoga pitanja još uvek nisu bila rešena. Osim toga, imponzantna kolekcija predmeta koje je vreme sačuvalo kao i sam faraon koji nije za života imao veći značaj, sada je postao simbol egipatske kulture i prošlosti.

Danas se gotovo svi predmeti nalaze u Egipatskom muzeju u Kairu i Luksor muzeju. Mnoge od njih javnost nema priliku da vidi ali se postepeno premeštaju u Veliki egipatski muzej u Gizi koji bi uskoro trebalo da bude otvoren i u kom bi trebalo da budu prikazani u punom sjaju.

 

Još od 19. veka sa porastom broja pronađenih mumija, zapadni svet je njima bio sve više očaran i zadivljen, ali i uplašen. Narod je neke od događaja počeo da mistifikuje i tumači kako prokletstvo kojim se ovi davno sahranjeni vladari svete onima koji ih otkopavaju. Tako je smrt grofa Džordža Herberta povezivana sa takozvanim “Tutankamonovim prokletstvom” jer je preminuo samo četiri meseca nakon otkrića grobnice usled inficiranja rane od uboda komarca prilikom brijanja. Nakon njegove smrti raste sukob između Kartera i egipatskih vlasti oko pitanja vlasništva nad blagom i sklopjen je dogovor da Egipatski muzej dobije značajno više od dotadašnje polovine pronađenog. Međtim, arheolog nije odoleo da bez dozvole odnese brojne sitne predmete koje je nakon njegove smrti naslednica vratila Egiptu. Danas se gotovo svi predmeti nalaze u Egipatskom muzeju u Kairu i Luksor muzeju. Mnoge od njih javnost nema priliku da vidi ali se postepeno premeštaju u Veliki egipatski muzej u Gizi koji bi uskoro trebalo da bude otvoren i u kom bi trebalo da budu prikazani u punom sjaju.

Među mnoštvom predmeta svakako se izdvaja Tutankamonova maska koja je najprepoznatljiviji egipatski predmet na svetu. Zlatna maska je pronađena u oktorbu 1925. godine a Karter je tom prilikom zapisao “Otkrivena je pretposlednja scena – veoma uredno umutana mumija mladog kralja sa zlatnom maskom tužnog, ali spokojnog izraza koja simbolizuje Ozirisa. Maska ima svojstva tog boga ali liči i na Tutankamona – mirna je i lepa i ima svojstva koja nalazimo na njegovim statuama i kovčegu. Maska je blado pala unazad pa je pogled otišao pravo ka nebesima”.

Jedno od najvećih modernih areholoških otkrića privuklo je značajnu pažnju ne samo stručne, već i opšte javnosti. U svetu je zavladala takozvana Tutmanija. Turisti su ubrzo nakon što su saznali da je pronađena ova grobnica, u velikom broju pojurili na lice mesta da vide kako to izgleda. Gužve su bile tolike da su oni koji vrše iskopavanja strahovali da će se zid srušiti od težine onih koji su na njega naslonjeni. S vremena na vreme pojavljivali su se oni koji imaju određene veze ili su na položaju i zahtevali da ih istraživači puste da uđu u samu grobnicu. Svaki put je bilo neizvesno da li će nalazište ostati neoštećeno. Turisti nisu samo na ovaj način pokazivali interesovanje ka otkriću već su u hotelu Luksor izvodili ples pod nazivom “Tutankhamun Rag”. U Evropi i Americi dizajn je naglo poprimio egipatski uticaj pa je bilo stvar prestiža posedovati nešto estetski podseća na staroegipatske predmete.

Turisti oko Tutankamonove grobnice u februaru 1923. godine kada je prvi put otvorena za javnost, foto: Majnard Ovens Vilijams/Wikimedia commons

O samoj istoriji Egipta, Tutankamonova grobnica nije donela mnogo informacija i saznanja. Najdragocenije je to što je pružila uvid kako su izgledale faraonske sahrane i šta su mogle sadržati grobnice koje su pronađene opustošene i opljačkane. Utvrđena je dužina vladavine samog Tutankamona, a od čega je tako rano preminuo i dalje ostaje zagonetka. Tim istraživača iz Egipta i Nemačke objavio je 2010. godine najnoviju analizu po kojoj bi uzrok mogla da bude malarija u kombinaciji sa urođenom bolešću kostiju.