Aktuelno

Carstvo zbog kog je izgrađen Kineski zid

U drugom veku pre nove ere, dok je na zapadu bilo dominantno Rimsko, a na istoku Kinesko carstvo, evroazijske stepe naseljavalo je nomadsko pleme Sjongju. Jedna od najmoćnijih političkih snaga tadašnje Azije, naseljavala je mongolske stepe milenijum i po pre Mongola i predstavljala ozbiljnu pretnju za Kinu. Između ostalog, kako bi se Kinesko carstvo odbranilo od njihovih upada i drugih nomadskih naroda, odlučeno je da se podigne Veliki kineski zid. Pripadnici ovog plemena izazivali su strah ali i divljenje zbog svojih izuzetnih ratničkih veština i umeća jahanja i ophođenja sa konjima. Za to je bio zaslužan njihov nomadski način života i činjenica da su bili stočarsko društvo za razliku od Kine čije se carstvo oslanjalo na poljoprivredu.

Stočarstvo i zemljoradnja se razvijaju uporedo nakon poslednjeg ledenog doba, pre oko 10.000 godina, i zasnivaju se na pripitomljavanju. Međutim, zemljoradnja postepeno dovodi do nastanka poljoprivrednih država poput Egipta, a kasnije i do uspona Rimskog carstva i kineskih dinastija, dok stočari razvijaju nomadski i plemeski stil života. Kako u svom radu iz 2021. godine u časopisu Education about Asia, kaže Džonatan Markli sa Kalifornijskog univerziteta u Fulertonu, populacija Sjongju je bila neuporedivo manja od kineske ali su se njihovi načini ishrane potpuno razlikovali tako da ni po čemu ovi nomadi nisu zavisli od moćnog carstva. Naime, Markli smatra da Kinesko carstvo nije imalo samo ambicije da drži ovo pleme što dalje od sebe, već i da ih asimiluje ali to je bilo izazovno s obzirom na razlike. U svom radu Markli kao primer navodi da se dešavalo da pripadnici Sjongju plemena prilikom upada u carstvo ukradu stoku, ali nikada žito. Dugotrajno odnosi koji su postojali između nomada i dinastije Han, bilo da je reč o sukobima ili o diplomatskim dogovorima, mogu se posmatrati i iz ugla komunikacije između stepske stočarske sile i poljoprivredne civilizacije.

© Dairycultures Project

Pleme Sjongju zbog svog načina života verovatno nikada nije razvilo sistem pisanja pa se danas o njima zna isključivo zahvaljujući zapisima njihovih neprijatelja iz susedne Kine. Čak i naziv po kom znamo ovaj narod u stvari potiče iz Kine i pežorativan je. Tačnije, može se prevesti kao “žestoki rob”. Naziv se prvi put u kineskim spisima pojavljuje u petom veku pre nove ere kada invazije podstakle izgradnju Velikog kineskog zida, ali prava pretnja postaju tek u drugom veku pre nove ere formiranjem plemenske konfederacije na čelu sa vladarom čija je titula bila čanju. Zbog ograničenih izvora ne zna se mnogo o pripadnicima plemena Sjongju ali se od 19. veka pretpostavlja da je pleme predstavljalo mešavinu različitih naroda i lingvističkih grupa. Savremene genetske analize porekla stanovništva idu u prilog ovoj tezi, a istraživanje koje je međunarodni tim u aprilu 2023. godine objavio u časopisu Science Advances, pokazuje da je genetska raznovrstnost u ovoj multietničkoj grupi izuzetno velika.

Do ovih rezultata tim istraživača iz Nemačke, Južne Koreje i Sjedinjenih Američkih država došao je analizom ostataka sa dva groblja ovog naroda. Na oba lokaliteta je uočena velika genetska raznovrsnost čak i u okviru porodica. Međutim, najveća raznolikost karakteriše osobe najnižeg društvenog statusa što ukazuje da su potiču iz daleka dok viši slojevi uglavnom imaju evroazijsko poreklo.

U novom radu pored genetske analize izneto je još važnih podataka o drevnom plemenu. Tako je uočeno da su skupoceni i luksuzni predmeti nesrazmerno više prisutni u grobnicama žena nego muškaraca što ukazuje na njihovu važnu političku ulogu. Tu su pozlaćeni predmeti, perle, kineska ogledala, svilena garderoba, zaprežna kola pa čak i predmeti koji se najčešće povezuju sa muškarcima ratnicima.

Carstvo Sjongju se raspalo krajem prvog veka nove ere. Dinastija Han je nakon nekoliko vekova sukoba i pokušaja izgradnje dobrih diplomatskih odnosa, uspela da ih savlada. Međutim, pre kraja ovog carstva, kada se ispostavilo da zid ne može u potpunosti da ih zaustavi, zavladala je moda politčkih brakova. Kako bi umirili nomade, vladari dinastije Han su im slali svoje princeze za žene, a autori rada objavljenog u časopisu Science Advances tvrde da je među njima bilo i lažnih princeza. Međutim, ovi brakovi nisu bili sasvim delotvorni jer su pripadnici plemena Sjongju bili uporni u napadima sve dok dinastija Han nije postala oštrija prema njima i poslala ekspediciju da osvoji pojedine oblasti i pripoji ih Kini. Tako se nekada moćno carstvo zauvek raspalo na dva dela. Narod sa istoka je prisilno preseljen u Kinu gde se potčinio dinastii Han, a nomadi sa zapada su proterani u Zapadnu Aziju. Od velikog plemena Sjongju ostali su zapisi koje su onima koji dolaze ostavili njihovi neprijatelji, ali i tragovi drevne DNK i nekadašnjeg načina života koji čekaju da tek budu otkriveni.